Danas donosim video koji oslikava jedan od mogućih pogleda na projekt kuće Gumno, smještene u malom mjestu Risika na otoku Krku. Osnovna nit vodilja i jedini postavljeni uvijet autorima videa bio je realizirati svojevrsnu slikovnu reakciju na unaprijed zadanu glazbu, mantričnu zvukovnu matricu unutar koje se definira specifični kolaž pokretnih slika i filmova. Video je osobni pogled na mjesto i vrijeme, jasan postprodukcijski i prezentacijski kolaž lišen svake arhitektonske, funkcionalne, programske i klasične događajne naracije o konkretnom arhitektonskom konceptu.
O muzici
“Digitalno More” je glazba koja je nastala kao kreativni nastavak predstave “Svršimo s Božjim sudom 2 / Requiem za organe” Antonina Artauda koja jasno i eksplicitno donosi raznolika razmišljanja kako iz tijela treba odstraniti sve organe. Takvo specifično tijelo bez organa poistovjećuje se s konkretnim prostorom gdje se predstava i održavala, sa starom i napuštenom energanom u riječkoj tvornici papira, Harteri. Iz kuće koja je nekad proizvodila energiju tvornice isčupani su svi strojevi, te su nastale šupljine, praznine koje se ispunjavaju – plombiraju glasom i muzikom, svojevrsnom “digitalnom tekućinom”. U ovom konkretnom slučaju glazba je sintetička matrica, dok se unutar predstave matrici pridružuje živo sviranje bass gitare, te izgovaranje dijelova Artaudovog teksta u mantričkoj maniri.
Damir Martinović Mrle
O videu
Kolažiranjem vizualnih elemenata u videu spajaju se kontrapunkti stvarnog i nestvarnog, istine i laži, točnog i netočnog, tjelesnog i artificijelnog. Video istovremeno koristi generičke i autorske materijale, digitalno i analogno, režirano i slučajno. Dokumentarizam u videu ne postoji. Formula za sempliranje vizualnog materijala također ne postoji. Ne postoji okvir kadra, a fotografija postaje pokretna slika. Manipuliranjem impresijom i zabilježenim materijalom posljedično se sugerira percepcija samog objekta. Poput poremećenog slikovnog tetrisa u video se slažu fotografije, motivi, pokretne sekvence i zračne snimke, koje upadaju u pasante, oprečne kombinacije, diptihe, triptihe i kolaže. Ovakav proces stvara repetitivne slikovne narative koji mogu ilustrirati boravak i bivanje u kući, skrivenu observaciju kuće Gumno ili prejudiciranje scenarija njezinog korištenja. Dinamizam glazbe i arhitekture generira ritam mantričnih sekvenci, tvoreći reinterpretiranu varijantu kontradiktornosti inputa koje projektant navodi kao želje klijenata pri gradnji obiteljske kuće.