Vijest je obavijest kojom se javnost informira o nekom događaju, osobi ili pojavi. Vijest može biti pisana, govorna ili vizualna. Vijest u novinama sadrži glavnu vijest, kao istaknuti dio na početku, i tijelo, kao ostatak vijesti. Vijesti u novinama često sadrže i potpisanu fotografiju o događaju, osobi ili pojavi koju prenose. Radio vijest je sažetija i izraženija, a televizijska vijest zbog spajanja slike i riječi je vijest s najjačim učinkom. Da bi vijest bila kompletna, ona mora odgovarati na pet pitanja; Tko? Što? Gdje? Kada? Zašto? Vijest mora biti izrečena standardnim jezikom, mora biti jasna, točna i precizna.
Skup vijesti i fotografija o određenom događaju, osobi ili pojavi, može putem jasnog scenarija i dramaturgijom prikazivanja prerasti u neočekivanu i precizno ispričanu priču. Ako priređeni skup vijesti o nekom fenomenu objedinimo i postavimo u pomno osmišljen dijagram, nacrt ili prostor, te putem poznatih i specifičnih elemenata arhitekture i graditeljskih materijala izgradimo specifičan konstrukt, dobivamo Sobu-Vijesti, u ovom slučaju “Žutu Sobu” koju smo imali priliku izvesti u sklopu Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju.
Žuta Soba je jedna od prostorija izložbenog postava Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Žuta Soba je jedna u nizu tematskih soba, koja definira i oblikuje kretanje i spoznaju fenomena Apoksiomena kroz procesiju muzejskog postava. Žuta Soba nalazi se u samom centru muzeja, na sredini puta od prizemlja do krova, te je jedina soba postava koja nije samo prolazna, već se u nju ulazi i može se shvaćati, doživjeti, sagledati i interpretirati na više načina. Žuta Soba pokazuje i prezentira sav prikupljeni materijal, vijesti i poruke koje su objavljene u medijima vezano uz kip Apoksiomena, od njegovog pronalaska do današnjeg dana.
Apoksiomenov pronalazak, restauracija, izlaganje, prezentacija, njegova putovanja u domovini i inozemstvu, izgradnja njegova Muzeja, dolazak i povratak na otok i u grad Mali Lošinj, praćeni su godinama putem vijesti, plasiranih i komuniciranih putem različitih medija. Prikupljeni tekstovi i fotografije koji su izloženi u Žutoj Sobi dio su novinarskih, amaterskih i anonimnih vijesti vezanih uz brončanu skulpturu Apoksiomena. Svi prilozi, fotografije i vijesti nemaju nikakvu znanstvenu, umjetničku, ili političku vrijednost, one su samo plod ljudske potrebe za otvorenom komunikacijom.
Zadatak autora Žute Sobe bio je ispričati medijsku stranu priče o slavi brončane skulpture Apoksiomena, arheološkog nalaza neprocjenjive vrijednosti. Pozicioniranost sobe na putanji razgleda Muzeja i koncept ostavljaju posjetitelja nesigurnog u nedoumici je li u ovu sobu uopće smio ući ili je zalutao u “restricted area”. U forenzičko-kriminalističkoj maniri zidovi sobe obloženi su nepreglednom gomilom članaka, fotografija, novinskih naslova, pozivnica, plakata i papirnatih materijala vezanih za medijsku eksponiranost Apoksiomena. Takav interijer simulira “radni prostor” čovjeka koji kontinuirano nadzire i kontrolira Muzej putem kamera, a istovremeno je opsjednut vrijednom skulpturom, te sustavno arhivira sve medijske informacije, članke, naslovnice i internetske objave o putovanjima, izložbama i “kopnenom” životu Apoksiomena, od njegova pronalaska do dolaska u Muzej. Na video monitorima u Žutoj sobi izmjenjuju se sekvence nadzornih kamera iz Muzeja, stvarajući “big-brother” efekt promatranja, u kombinaciji s dinamičnim vizualima koji izlistavaju sve naslove ikada objavljene o Apoksiomenu, važne brojke, te slike o njemu koje se mogu pronaći na internetu.
Žuta soba je jedina soba Muzeja Apoksiomena koja u svojoj materijalizaciji kao dio izložbenog postava prikazuje i oslikava sve slojeve građevine. Od čelične konstrukcije, do različitih slojeva obloga, preko dijelova instalacija, sve do uređaja i muzejskih aparata precizno razmještenih kako bi podržali i pojačali prostornu konfiguraciju i muzejsku aktivnost. U Žutoj sobi, na njenim zidovima i stropu, precizno se oslikava obris čelične konstrukcije muzeja. Dio pregradnih zidova izveden je iz lameliranog drveta, u oblozi i podlozi žutog lima i linoleuma. Djelovi zidova i stropa sobe obloženi su poluprozirnih, translucentnih polikarbonatnim pločama, te prozirnim staklom.
Instalacije i uređaji klima opreme, elektroinstalacija i multimedije prolaze između konstrukcije, zidova i obloga, te se naziru kroz slojeve perforiranih, mutnih i prozirnih materijala. Unutar Žute sobe, kroz slojeve polikarbonatnih ploča nazire se dio prostorija namijenjen djelatnicima muzeja i voditeljima izložbe koji se nalaze izvan putanje izložbenog postava. Ulaskom i prolaskom kroz Žutu Sobu moguć je nejasan i na momente zbunjujući kontakt osoba koje sudjeluju u procesiji i razgledu muzeja, s osobama i aktivnostima s druge strane – susret silueta posjetitelja i djelatnika muzeja. Također, kroz prozirne djelove obloga i otvora naziru se motivi i kadrovi drugih prostorija. Ovakav, za neke svakako zbunjujuć, ali jednako tako jasan susret, precizno tematizira odnose unutar muzeja, dijagnosticira odnose izloženog i promatranog, tumači odnos pasivnog i aktivnog sudionika, te artikulira značenje vijesti i smisao muzeja kroz njegov specifičan postav i poruke.
Koncept ove sobe također potiče muzejske djelatnike da i nakon otvaranja Muzeja nastave analogni press-clipping vezan za medijske objave o Apoksiomenu i Muzeju Apoksiomena, nastavljajući tako kontinuirano izrezivanje i nadopunnjavanje zidova novim vijestima i vizualima. Na sredini sobe nalaze se dvije stolice te radni stol, na kojem su izloženi najrecentniji časopisi, novine i publikacije u kojima se nalaze tekstovi i članci o Apoksiomenu ili njegovom Muzeju. Posjetitelji su također pozvani da postavu sobe doprinesu svojim fotografijama i materijalima, kako analogno (donoseći papirnate materijale, članke i fotografije) tako i digitalno, dijeleći svoje fotografije i objave iz Muzeja na društvenim mrežama, uz adekvatne hashtagove, koje se potom prikazuju na jednom od ekrana u Žutoj sobi. Muzej Apoksiomena živi svoje vijesti, Žuta Soba živi svoje slike, prostor živi svoje ljude i posjetitelje muzeja na fotografijama koje objavljuju na ekranima svojih telefona, tableta, pad-ova i kompjutera. Žuta Soba iskreno i bez moraliziranja živi “žute” vijesti.
Autori: Maja Bosnić, Ivan Dorotić, Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić
Dizajn: Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić
Video materijali i fotografije: Maja Bosnić i Ivan Dorotić